Odmah na početku ovog teksta treba se reći da je računovodstvo svakog subjekta (privrednih društava, banaka, osiguravajućih društava, javnih preduzeća i td.) potreba i to u onolikoj mjeri koliko je menadžment subjekta sposoban da razumije ulogu računovodstvene funkcije i potrebu za računovodstvenim informacijama, a zakonska obaveza onoliko koliko je to zakonom i podzakonskim aktima naređeno.
Međutim, računovodstvo nije samo potreba privrednih društava i drugih pravnih lica već i obrta, kao i svakog domaćinstva. Zapravo, skoro svako lice se svakodnevno koristi računovodstvenom evidencijom u nekom obliku. Naprimjer, svako domaćinstvo ima potrebu (ali ne i obavezu) da vodi evidenciju o svojim prihodima (prilivima), i rashodima (izdacima), bilo da je riječ o prilivima i odlivima putem tekućeg računa ili u kešu.
Upotreba računovodstvene informacije nije ograničena samo na poslovni dio društva, već i na pojedinca. Da bi pojedinac, naprimjer, mogao sačiniti poreznu prijavu i podnijeti zahtjev za povrat više plaćenog poreza na dohodak on se mora koristiti računovodstvenom informacijom. Svi, počev od države (vlade), kantona, grada, opštine do privrednih društava, ustanova, banaka, osiguravajućih društava, obrtnika i dr, koriste računovodstvene informacije kao osnovu za kontrolu svojih sredstava i mjerenje svoga uspjeha.
Računovodstvo se zove i jezikom poslovanja. Ono je umjetnost interpretacije, mjerenja i povezivanja rezultata ekonomskih aktivnosti, a izrazi kao što su sredstva, obaveze, prihodi, rashodi, dobit, zarada po dionici, novčani tok i sl. su primjeri računovodstvenih izraza široko korištenih u poslovnom svijetu. Svaki menadžer i donosioca poslovnih odluka (npr. potencijalni kupci dionica) trebalo bi da razumije računovodstvene izraze i pojmove ako želi biti sudionik u donošenju tih odluka.
Nastanak računovodstva se najčešće veže za pojavu dvojnog knjigovodstva i za ime Fra Luca Paciolli, međutim prvo spominjanje računovodstva vrača nas čak u vrijeme Mezopotamije 3.500 godina prije nove ere. U ovom periodu na području mezopotamijske doline došlo je do brzog i velikog razvoja poljoprivrede. Gradovi Babilona postali su centar trgovine i pisanih dokaza o osobama koje su pratile i evidentirale transakcije trgovaca i bile zadužene da osiguraju poštivanje sklopljenih sporazuma. Pored toga, u tom periodu javljaju se u Mezopotamiji i prvi porezi, kao što je porez na kuće (u tom periodu stambeni objekti su bili u vlasništvu vladara, pa su korisnici tih nastambi bili u obavezi plaćati porez – danas zakupnina), zatim putarine, porez za prijenos robe iz jedne u drugu regiju – danas carine i sl.
U Grčkoj se 500 godina prije nove ere spominje naziv „javne računovođe“ koje su bile zadužene za kontrolu i praćenje finansija države. Najznačajniji doprinos razvoju računovodstva u ovom periodu je uvođenje kovanog novca. U ovom periodu dolazi do razvoja bankarstva i pojave potrebe za evidentiranjem transakcija zamjene novca i davanja zajmova kao i transfera novca za građane kroz podružnice banaka u udaljenim gradovima.
Ono što je bitno napomenuti, vezano za temu, porezi u srednjem vijeku (kao i antičko doba) bili su manje važni za državu i vladara koji su se više oslanjali na prihode od zemlje i rada podanika, te od eksploatacije rudnika plemenitih metala koje su posjedovali. U ovom periodu računovodstvo se javlja kao individualna potreba pojedinaca.
Razavojem trgovine u Italiji i njenim podizanjem na nove razine u doba renesanse (XIV – XVI stoljeća) pojavila se potreba za efikasnijom metodam evidentiranja transakcija i određivanja njihovih zarada.
Fra Luca Paciolli bio je književnik, umjetnik, matematičar, trgovac i naučnik. Rođen je 1445 u Borgo San Sepulcro, Toskana. U svojoj 50-oj godini života je napisao te objavio (10. Novembra 1494.godine) knjigu Summa de Arithmetica, Geometria, Proportioni et Proportionalita (Sve o aritmetici, geometriji i proporciji). Knjiga je napisana kao kratak prikaz i vodič za postojeće matematičko znanje, a knjigovodstvo je samo jedan od pet tema obrađenih u knjizi ("Particularis de computis et scripturis" - O računima i ostalim spisima).
Fra Luca nije izmislio dvojno knjigovodstvo, umjesto toga, on je vrhunski opisao metodu evidentiranja transakcija koju su koristili trgovci u Veneciji za vrijeme talijanske renesanse. Njegova knjiga uključuje imovinu – potraživanja i zalihe, obveze, kapital, prihode i rashode. U tom kontekstu je opsiao potrebu zatvaranja poslovnih računa (zatvaranje konta) na kraju godine i sačinjavanja probnog bilansa kao dokaz postojanja bilansne ravnoteže.
Ovim tekstom Fra Luca Paciolli je zaslužio epitet "otac modernog računvodstva", a dan (10. Novembar) objavljivanja njegove knjige obilježava se kao međunarodni dan računovođa.
